Budimo patriote na pravi način i pokažimo da volimo svoju domovinu

Patrotizam, riječ koju sa puno ponosa i ushićenja koristimo, a da nismo ni svjesni šta ona ustvari predstavlja. Posebno ističemo svoj patriotizam i pripadnost naciji kada se bliže veoma važni datumi u historiji naše domovine. Deklarišemo se kao patriote kada gledamo utakmicu naše reprezentacije bilo da se radi o fudbalskoj, košarkaškoj ili rukometnoj. Ponosni smo kada se ostvare pozitivni rezultati, volimo isticati kako su to naši sportisti i često se i sami poistovjećujemo sa postignutim rezultatima. Naravno, nema tu ništa loše, čak suprotno, ovo je jedan veoma pozitivan primjer povezanosti sa svojom domovinom koji svakako treba da njegujemo, ali i da ga prenosimo na generacije koje dolaze.

Imaginarni patriotizam putem društvenih mreža

Međutim, da li je to jedino što možemo ponuditi našoj domovini? Da li je to jedini način da promovišemo svoju domovinu u svijetu? Je li naš facebook status pun emocionalnog naboja ono od čeka zajednica ima korist? Naravno da nije, ali se sve više ograničavamo na primjere navedene u početku teksta. Dovoljno nam je da naši facebook prijatelji vide da smo objavili prigodan status uz zastavu naše domovine, i nakon toga se zaustavljamo u činjenju „pozitivnih“ stvari za zemlju iz koje dolazimo. Zapitamo li se ikada kakve koristi u konačnici ima naša domovina od internet promocije nekoliko puta godišnje? Sasvim sigurno da naša domovina ima više koristi od kontinuirane kupovine domoćih proizvoda, očuvanjem čistoće njenih gradova ili u konačnici konkretnog ulaganja u evntualne poslove koji bi koristili široj zajednici. Naravno, veoma slabo smo svjesni toga, a pogotovo se to odnosi na mlađu populaciju bosanskohercegovačkih iseljenika, koji su sa svojim roditeljima bili primorani napustiti svoju domovinu tokom ratnih dešavanja ili jednostavno zbog ekonomskih razloga. U prilog ovoj nepopularnoj činjenici je veliki broj onih koji osim što nemaju razvijen osjećaj i potrebu da kontinuirano podrže sve što dolazi iz njihove zemlje, zapostavljaju čak i učenje svog maternjeg jezika.

Izgubljeni osjećaj pripadnosti

Svakako se nameće pitanje ko je kriv za ovakvu situaciju, ali i šta činiti da se probudi interes za očuvanjem svoje tradicije? Odgovor je veoma jednostavan, za sve propuste djece u velikoj mjeri odgovornost snose njihovi roditelji, a jedan mali postotak otpada na okruženje u kojem oni silom prilika odrastaju. Naravno, ako roditelj kao moralna vertikala i nosioc patriotizma u jednoj kući svojoj djeci ne promoviše bosanski jezik, kulturu, historiju, te ostalo nasljeđe, teško da će to neko drugi učiniti umjesto njih. Svjesni smo naravno i toga da živimo u vremenu, gdje sistem ne trpi stagniranje, pa se u skladu sa takvim normama odnosimo prema svojim obavezama, što u konačnici umanjuje vrijeme koje roditelj može da posveti svojoj djeci i prenese im u duhu patriotizma sve ono što je potrebno kako jedna mlada osoba ne bi izgubila osjećaj pripadnosti svojoj naciji. Ipak, ni to ne bi trebalo da bude opravdanje, jer biti patriota ustvari je veoma lahko, a iziskuje konkretna djela, a ne prazne riječi!

Acta non verba

Patriotizam je da pomogneš komšiji, da budeš korektan poslodavac prema svom radniku, odgovoran prema svojoj sredini trudeći se da ona izgleda kao i sopstvena kuća, jer pravi patriota treba da bude ponosan na čistoću svoje životne sredine koja ga okružuje. Patriota zna da kritikuje ono što je loše, ali i da pohvali ono što je dobro. Kada je van domovine sakriva mane svoje zemlje, a ističe njene vrline. Pravi patriota ne krivi druge za svoje propuste, već se trudi da oni budu svedeni na minimum. Naravno, ovo su samo neki od jednostavnih primjera svakodnevnog patriotizma koji treba da bude dio nas, jer patriota si onoliko koliko doprinosiš svojoj zajednici. Zato, neka nam važni datumi ne budu jedina prilika kada volimo svoju zemlju, volimo je svaki dan ma gdje da se nalazimo i trudimo se da naša konkretna djela budu pokretačka snaga promjena koje želimo da vidimo.

Akos.ba